Prijeđi na sadržaj

Dvoranska crkva

Izvor: Wikipedija
Crkva sv. Wolfganga u Saskoj.
Unutrašnjost crkve u manuelinskom stilu u Belemu (Lisabon).

Dvoranska crkva (njem. Hallenkirche), vrsta longitudinalne višebrodne crkve kojoj je visina bočnih brodova jednaka visini glavnoga broda. Cijela je građevina prekrivena jedinstvenom krovnom konstrukcijom, koja naglašava i jedinstvenost unutarnjega prostora. Za razliku od bazilike, takva konstrukcija onemogućuje izravno osvjetljavanje središnjega broda, jer ne postoji istaknuti razdjelni zid povišenoga središnjeg broda s bočnim prozorima.[1]

Dvoranske su se crkve pojavile u 12. stoljeću u francuskim pokrajinama Poitou i Saintonge, a potom su se raširile i njemačkim pokrajinama (Vestfalija), osobito u gotičkom razdoblju iz kojeg je najpoznatiji primjer crkva sv. Elizabete u Marburgu.[1] Kasnije su njemački arhitekti i naučnici arhitekture na njemačkim fakultetima prenijeli dvoransku vrstu gradnje crkve u sve zemlje pod njemačkim ili austrijskim utjecajem, na području negdašnjeg Svetog Rimskog Carstva tj. kasnije Austro-Ugarske Monarhije. Tako su crkva sv. Marka u Zagrebu uz crkvu sv. Jakoba i crkva Marijina Navještenja u Ljubljani najpoznatije dvoranske crkve na našim prostorima.

Izraz "dvoranska crkva" skovao je njemački povjesničar umjetnosti Wilhelm Lübke.[2]

Primjeri

[uredi | uredi kôd]

Raznolikost gradnje dvoranskih crkvi razmjerna je na tlocrtima najpoznatijih primjera:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Natuknica dvoranska crkva u mrežnom izdanju LZMK Proleksis enciklopedije, proleksis.lzmk.hr (pristupljeno 30. svibnja 2018.)
  2. Wilhelm Lübke. Die Mittelalterliche Kunst in Westfalen nach den vorhandenen Denkmálern dargestellt, T. O. Weigel, 1853., str. 33 i 39